Opis zanimanja


Tehničar računarstva

IV-ti stepen stručne spreme

Stručne kvalifikacije:

  • poznaje građu računara;
  • poznaje osnovne mrežne protokole;
  • poznaje funkcije i osnove rada sa ruterima i ostalom mrežnom opremom;
  • vrši detekciju i dijagnostiku kvarova;
  • vrši montažu, kontrolu, podešavanje, testiranje i održavanje računarske opreme i sistema;
  • vrši instalaciju sistemskog i korisničkog softvera;
  • koristi softver za kancelarijsko poslovanje i prezentaciju podataka;
  • programira na jednom od programskih jezika;
  • poznaje osnove SQL (Structured Query Language);
  • koristi se sistemom za upravljanje relacionim bazama podataka (RDBMS Relational Data Base Management System);
  • poznaje sigurnost računarskih sistema;
  • programira u jednom objektno orijentisanom programskom jeziku;
  • poznaje osnove administriranja mrežnih servera;
  • koristi znanja iz analogne, digitalne i računarske tehnike obrade i prenosa podataka.

Opis poslova:

Tehničar računarstva radi na unosu i obradi podataka, prilagođavanju opreme za korišćenje vrši manje popravke i prilagođavanja računarskog softvera i hardvera. To znači da tehničar računarstva mora predvideti pojavu nekog problema i preduzeti sve da se on ne pojavi, ali isto tako i rešiti probleme koji se pojave. Zaduženja operatora centralnih i perifernih jedinica zavise o veličini sistema, vrsti opreme koja se koristi te zahtevima i potrebama poslodavca. Tehničari računarstva postavljaju načine upravljanja računarom i perifernim jedinicama. U tom se poslu rukovode uputama pripremljenim od programera. Tehničar računarstva na računarima, ili u većim sistemima operatori perifernih jedinica, snabdevaju mašine magnetnim trakama, diskovima ili papirom kada je to potrebno. Kada računari rade, a to za veće sisteme može biti i 24 sata na dan, tehničar računarstva nadgleda obaveštajnu ploču računara i odgovara na poruke koje šalje računar te unosi podatke za potrebe obavljanja posla. Ako se pojavi poruka o kvaru u sistemu, tehničar računarstva mora pronaći gde je problem i rešiti ga ili prekinuti program. Tehničari računarstva perifernih jedinica pripremaju ispise i druge vrste izlaza podataka za daljnje korisnike. Nadalje, tehničari računarstva izrađuju popise vremena pojavljivanja i uzroka neispravnosti sistema u svojoj smeni kako bi se pratile i otklonile sistematske greške. Mogu nadgledati i poučavati nove tehničare računarstva te pomagati programerima pri testiranju programa i uklanjanju programskih grešaka. S pojavom računarskih mreža mnogi operatori počinju raditi s ličnim računarima (PC). Danas sve više organizacija ima potrebu za umrežavanjem svojih računara kako bi povećale produktivnost. U mnogim kancelarijama i drugim ustanovama PC računari služe kao centri (serveri) takvih mreža. Takve računare mogu opsluživati korisnici koji rade u blizini, no neka zahtevaju nadgledanje i rad na njima 24 sata, što je posao tehničara računarstva.

Radni uslovi:

Tehničari računarstva na računarima rade u dobro osvetljenim, provetrenim i uopšte gledano, ugodnim prostorijama. Budući da mnoge organizacije koriste računare 24 sata na dan 7 dana u sedmici, tehničari računarstva često rade u popodnevnim i noćnim smenama, vikendima i praznicima. Danas uvođenje automatizacije u mnoge sisteme polako smanjuje potrebu rada tehničara računarstva u smenama. Tehničari računarstva najčešće rade u sedećem položaju, a rad iziskuje znatnije naprezanje vida.

Poželjne osobine, osposobljavanje, napredovanje i zapošljavanje:

Kako se računarska tehnologija menja iz dana u dan, tehničari računarstva moraju biti prilagodljivi i skloni učenju novog. Treba da imaju razvijene analitičke i tehničke sposobnosti za rešavanje specifičnih i složenih problema koje računar svojim programima ne može savladati. Poželjno je da su komunikativni, kako bi mogli uspešno sarađivati međusobno i s programerima. Moraju biti sposobni raditi i samostalno, jer se mogu naći u situaciji kada će imati malu ili nikakvu mogućnost konsultacije. Formalno obrazovanje nudi program četvorogodišnjeg srednjoškolskog školovanja za zanimanje tehničara za računarstvo koje pokriva jednostavniji dio ovog zanimanja. Za dobijanje šireg znanja i mogućnost lakšeg zaposlenja potrebno je fakultetsko obrazovanje iz nekog područja vezanog uz računarstvo. Najbolje je završiti fakultet elektronike i računarstva ili informatike. Zbog naglog napretka tehnologije, posao tehničara računarstva sve je zahtevniji, a konkurencija sve veća. Zato poslodavci daju prednost osobama s višim formalnim obrazovanjem.

Srodna zanimanja:

To su zanimanja koja uključuju rad na računarima, npr. računarski programeri, operator za pripremu obrade podataka, računarski operater, administrator obrade podataka, operator na perifernoj računarskoj opremi, kontrolor pripreme i obrade podataka, projektanti informacionih sistema i sistemski inženjeri itd.


Tehničar elektroenergetike

IV-ti stepen stručne spreme

Stručne kvalifikacije:

  • vrši projektovanje postrojenja, mreža i instalacija, transformatora, električnih mašina i opreme;
  • vrši detekciju i dijagnostiku kvara;
  • vrši montažu, podešavanje i održavanje postrojenja, mreža i instalacija, transformatora, električnih mašina i opreme;
  • vrši merenja, kontrolu i testiranje elektroenergetskih postrojenja i uređaja;
  • poznaje osnovne zakone upravljanja elektroenergetskim postrojenjima i uređajima.

Opis poslova:

Tehničari elektroenergetike vrše projektovanje postrojenja, mreža i instalacija, transformatora, električnih mašina i opreme, pronalaze i otklanjaju kvarove, vrše montažu, podešavanje i održavanje postrojenja , mreža i instalacija, transformatora, električnih mašina i opreme, vrše merenja, kontrolu i testiranje elektroenergetskih postrojenja i uređaja. Potrebno je da poznaju osnovne zakone upravljanja elektroenergetskim postrojenjima i uređajima.

Radni uslovi:

Uslovi rada uglavnom zavise od mesta zapošljavanja. Tehničari elektroenergetike na računarima rade u dobro osvetljenim, provetrenim i uopšte ugodnim prostorijama. Tehničari elektroenergetike najčešće rade u sedećem položaju, a rad iziskuje znatnije naprezanje vida.

Poželjne osobine, osposobljavanje, napredovanje i zapošljavanje:

Poželjno je da su dobrog zdravlja. Treba da imaju dobar vid na blizinu i daljinu. Zbog naglašenog rada ruku i prstiju, zahteva se bar prosečna ručna spretnost i spretnost prstiju te dobra usklađenost pokreta s vidnim podacima. Od psiholoških osobina poželjna je sabranost i preciznost u radu. Tehničari elektroenergetike se osposobljavaju u četvorogodišnjim srednjim školama. Poslednjih godina beleži se nagli porast privlačnosti za ovo zanimanje, a samim tim se teže i upisati u škole za izučavanje ovog zanimanja i sticanje zvanja tehničar elektroenergetike. Nakon zaposlenja, primanja tehničara elektroenergetike zaposlenih u preduzećima zavise o poslovanju preduzeća.

Srodna zanimanja:

Poslovi i način osposobljavanja tehničara elektroenergetike bliski su poslovima i načinu osposobljavanja tehničara elektrotehnike i tehničara za mehatroniku.


Elektroničar mehaničar

III-ći stepen stručne spreme

Stručne kvalifikacije:

  • poznaje elektrotehničke materijale, električne i elektronske komponente i sklopove,
  • izrađuju sklopove za upravljanje električnim mašinama
  • poznaje osnovna impulsna kola i osnovna integrisana kola,
  • vrši montažu, ispitivanje i kontrolu, puštanje u rad, rukovanje i održavanje elektronske, računarske i telekomunikacione opreme i uređaja,
  • poseduje osnovna znanja o prenosu podataka,
  • poseduje osnovna znanja o računarskim i telekomunikacionim sistemima i uređajima

Opis poslova:

Elektroničari mehaničari održavaju, popravljaju, montiraju i demontiraju električne mašine, elektronske uređaje i kućne aparate. Mogu raditi u industrijskim postrojenjima ili voditi samostalno zanatsku radionicu. Sastavljaju i održavaju elektronske, telekomunikacione i računarske uređaje. Upotrebljavaju i održavaju električne i elektronske merne instrumente i baždare instrumente u serijskoj proizvodnji. Izrađuju elektrotehničke crteže i šeme elektronskih sklopova i uređaja. Spajaju elektronske komponente lemljenjem. Mnogi elektroničari mehaničari rade u uslužnoj delatnosti, odnosno bave se servisiranjem kućnih aparata i kancelarijske opreme. Kako bi ustanovili zašto neki aparat ne radi, elektroničari mehaničari vrše razna ispitivanja u sklopu kojih pomno posmatraju sistem, osluškuju pojavu čudnih zvukova, tečnosti i vibracija ili bilo kakav znak koji bi mogao uputiti na uzrok kvara. Rastavljaju uređaj, kako bi pregledali unutrašnje delove i pronašli znakove istrošenosti ili oštećenja. Zbog velikog broja novih uređaja, služe se priručnicima ili vodičima koji im mogu pomoći u otkrivanju kvara. Proveravaju mogućnost nastanka kratkog spoja u električnim sistemima. Za takvu proveru služe se instrumentima: voltmetrima, ommetrima, ampermetrima i osciloskopom. Nakon otkrivanja kvara popravljaju ili zamenjuju oštećene delove. Kada rade sa elektronskim delovima, zamenjuju elektronske komponente. Učvršćuju, podmazuju, čiste i povezuju delove aparata. Za takve operacije treba im uobičajeni ručni alat: turpije, makaze, lemilice, izolacioni materijal, kao i merni instrumenti za ispitivanje.

Radni uslovi:

Elektromehaničari zaposleni u fabričkim pogonima rade u zatvorenom prostoru. Prisutna je buka, prašina i slaba ventilacija. Moguć je rad u smenama. Moraju se pridržavati mera zaštite na radu. Ako rade u servisima za popravak kućnih i drugih aparata, uglavnom se nalaze u tihim, provetrenim i pravilno osvetljenim prostorijama. Mnogi od njih rade na poziv klijenata, nose sa sobom alate, a dosta vremena mogu provesti na putu od servisa do klijenta. Često moraju raditi u neugodnim položajima tela, prilagođavajući se položaju mašina i aparata. Ako se pridržavaju mera zaštite na radu, izbegavaju moguće ozlede od udara električne struje i posekotina.

Poželjne osobine, osposobljavanje, napredovanje i zapošljavanje:

Za elektroničara mehaničara potreban je dobar vid i sposobnost razlikovanja osnovnih boja. Važno je imati i dobru spretnost ruku i prstiju te pokrete usklađene s vidnim podacima. Moraju imati sposobnost prostornog predočavanja i rešavanja tehničkih problema te dobru koncentraciju i preciznost u radu. Elektroničari mehaničari se školuju u srednjim stručnim školama. Osposobljavanje za to zanimanje traje tri godine. Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim elektroničari mehaničari, rešavajući praktične probleme, dokazuju svoju osposobljenost za obavljanje posla. Oni koji rade u ovom zanimanju rade najpre kao pomoćnici u servisima ili se zapošljavaju u fabrikama. Zarada vlasnika servisa zavisi od obima posla, dok su pomoćnici plaćeni fiksno ili po satu. Moguća je dodatna zarada za prekovremeni rad.

Srodna zanimanja:

Zanimanju elektroničar mehaničar prema opisu poslova i načinu osposobljavanja srodna su zanimanja: autoelektričar.


Električar

III-ći stepen stručne spreme

Stručne kvalifikacije:

  • poseduje teorijska i praktična znanja iz osnova elektrotehnike;
  • poznaje elektrotehničke materijale, električne i elektronske komponente i sklopove;
  • izvodi elektromonterske radove i vrši potrebna merenja;
  • poseduje osnovna znanja za montažu, ispitivanje i kontrolu, puštanje u rad, rukovanje i održavanje elektroenergetskih postrojenja i uređaja;
  • poznaje osnovna impulsna kola i osnovna integrisana kola;
  • poseduje osnovna znanja o instaliranju i programiranju PLC uređaja (programabilnih logičkih kontrolera PLC – Programmable Logic Controllers);
  • poseduje osnovna znanja za funkcionalni rad i instaliranje osnovnih elemenata automatike.

Opis poslova:

Električari razvode električne kablove i održavaju električne mreže u objektima i na dalekovodima. Električari i proizvode, montiraju, kontrolišu i održavaju elektronske sklopove, uređaje i opremu, izvode elektromonterske radove i vrše potrebna merenja te održavaju i popravljaju uređaje i opremu za audiotehniku i videotehniku. Mogu raditi u industriji i raznim organizacijama kojima trebaju njihove usluge. Da bi mogli uspešno raditi, moraju poznavati načela rada elektronskih mernih instrumenata, postupke obrade materijala i komponenata, delovanje spojeva, sastavnih delova i mehanizama koji se primenjuju u elektronskim uređajima. Treba da poznaju elektronske komponente i digitalnu elektroniku. Prilikom rutinskog servisa oni instaliraju, testiraju i popravljaju opremu, kako bi proverili da li ispravno funkcioniše. Vode detaljne beleške o svakom delu opreme, kako bi bili evidentirani podaci o popravkama i problemima. Kada nastane kvar na elektronskoj opremi, prvo treba da prouče način rada opreme. Zatim proveravaju uobičajene uzroke kvarova, kao što su gubitak veza ili oštećenje na komponentama. Ako ne mogu utvrditi uzrok kvara rutinskom proverom, koriste se nacrtima i proizvođačevim specifikacijama koje sadrže razna uputstva za lociranje problema. Pojedini delovi opreme mogu se samodijagnostkovati, što olakšava posao. Kada otkriju izvor problema, otklanjaju kvarove strujnog kola, zamenjuju defektne komponente i vodove, te prilagođavaju i kalibrišu opremu ručnim alatom, kao što su klešta i odvijači, kao i mernim instrumentima.

Radni uslovi:

U poslu se ne mogu izbeći neugodni položaji tela. Podižu i spuštaju aparate s kojima rade, puno se saginju, kleče, a i podvlače se ispod opreme. U industriji rade smenski, a pogoni u kojima rade mogu biti bučni, nečisti i slabo provetreni. Konsultuju ih u slučaju kvara na elektronskoj opremi. Električari u servisima elektronske opreme uglavnom rade u prostorijama koje su mirne, osvetljene i provetrene. Moraju se spremno odazvati pozivu klijenata. Deo vremena provode na terenu i na putovanju. Moraju slediti mere zaštite na radu, kako bi izbegli manje opekotine i ozlede nastale od strujnog udara.

Poželjne osobine, osposobljavanje, napredovanje i zapošljavanje:

Zbog rada s raznobojnim i sitnim delovima opreme, za električare je nužan uslov dobar vid na blizinu i sposobnost razlikovanja osnovnih boja. Moraju imati spretnost ruku i prstiju te dobru koordinaciju pokreta s vidnim podacima. Treba da su fizički i psihički zdrave osobe. Sposobnost da se brzo i tačno utvrdi kvar jedna je od najvažnijih sposobnosti u ovom zanimanju. Kako bi savladala zahteve zanimanja, osoba mora biti bar prosečno intelektualno razvijena. Moraju imati i sposobnost rešavanja tehničkih problema kao i sklonost preciznom radu. Zbog čestog komuniciranja s mušterijama poželjne su emocionalno stabilne i ljubazne osobe. Osposobljavanje za zanimanje električara odvija se u srednjim stručnim školama i traje tri godine. Budući da zanimanje eletričara nije moguće izučiti pretežno praktičnim pristupom, za razliku od jednostavnijih zanatskih zanimanja, naglasak je na znanju. Naime, elektronski element ili sklop ne menja se zato što se na njemu može opaziti da je neispravan, već zato što se to može utvrditi razmišljanjem. Oni koji rade u ovom zanimanju rade prvo kao pomoćnici u servisima i preduzećima ili se zapošljavaju u fabrikama. U servisima postoje relativno dobre mogućnosti zarade.

Srodna zanimanja:

Poslovi i način osposobljavanja električara bliski su poslovima i načinu osposobljavanja elektromehaničara.