Vozač motornih vozila
Vozači motornih vozila upravljaju motornim vozilima, s ciljem prevoza putnika i roba. Ljudi putuju iz mjesta u mjesto zbog poslova, turizmu, putuju na odmor, na selo, brda, u posjetu porodici; u gradovima putuju zbog posla, kupovine, zabave, kulture.
Mnogi se ne voze sami (vožnja ih umara, nema dovoljno parkirališnih mjesta u gradu, neekonomičnost), pa se prevoze autobusom. Da bi putnici došli na odredište, vozači autobusa zaustavljaju se na stanicama. Pri tom, vode računa da se putnici sigurno ukrcaju u autobus i iskrcaju iz autobusa. Pri zaustavljanju i kretanju voze polako, zbog udobnosti putnika. Na nekim relacijama vozači prodaju i karte na ulazu u vozilo. Na dužim relacijama u autobusu su dva vozača: dok jedan vozi drugi prodaje karte, i u tome se izmjenjuju (zbog ograničenja od pet sati kontinuirane vožnje). Na početku rada, pri preuzimanju vozila moraju provjeriti ispravnost vozila i uređaja ne vozilu, posebno s gledišta sigurnosti. Na kraju radnog vremena ili nakon povratka duže vožnje dužni su podnjeti izvještaj o dešavanjima prilikom vožnje, eventualnoj nesreći, voznom redu, te o prodatim kartama i predati novac.
Vozači kamiona upravljaju teretnim vozilima koja prevoze različitu robu, u pravilu od proizvođača do potrošača. Kamioni mogu biti manji i veće, često s prikolicom, a kreću se unutar gradskog područja, u među gradskom i međunarodnom saobraćaju. Vozači najčešće voze po asfaltiranim cestama. Gustaća saobraćaja, vremenski uslovi i vidljivost stalno se mijenjaju, pa vozači moraju prilagoditi vožnju promjenjljivim uslovima, a u skladu sa saobraćajnim propisima i ograničenjima. Sami odlučuju o brzini preticanju, skretanju, usporavanju, ubrzanju. Od toga zavisi njihova sigurnost,kao i sigurnost ostalih učesnika u saobraćaju. Prije početka rada dobiju nalog za prevoz tereta, provjeravaju ispravnost vozila i uređaja na vozilu.
Vozači motornih vozila upravljaju motornim vozilima, s ciljem prevoza putnika i roba. Ljudi putuju iz mjesta u mjesto zbog poslova, turizmu, putuju na odmor, na selo, brda, u posjetu porodici; u gradovima putuju zbog posla, kupovine, zabave, kulture. Mnogi se ne voze sami (vožnja ih umara, nema dovoljno parkirališnih mjesta u gradu, neekonomičnost), pa se prevoze autobusom. Da bi putnici došli na odredište, vozači autobusa zaustavljaju se na stanicama. Pri tom, vode računa da se putnici sigurno ukrcaju u autobus i iskrcaju iz autobusa. Pri zaustavljanju i kretanju voze polako, zbog udobnosti putnika. Na nekim relacijama vozači prodaju i karte na ulazu u vozilo.
Na dužim relacijama u autobusu su dva vozača: dok jedan vozi drugi prodaje karte, i u tome se izmjenjuju (zbog ograničenja od pet sati kontinuirane vožnje). Na početku rada, pri preuzimanju vozila moraju provjeriti ispravnost vozila i uređaja ne vozilu, posebno s gledišta sigurnosti. Na kraju radnog vremena ili nakon povratka duže vožnje dužni su podnjeti izvještaj o dešavanjima prilikom vožnje, eventualnoj nesreći, voznom redu, te o prodatim kartama i predati novac. Vozači kamiona upravljaju teretnim vozilima koja prevoze različitu robu, u pravilu od proizvođača do potrošača. Kamioni mogu biti manji i veće, često s prikolicom, a kreću se unutar gradskog područja, u među gradskom i međunarodnom saobraćaju.
Vozači najčešće voze po asfaltiranim cestama. Gustaća saobraćaja, vremenski uslovi i vidljivost stalno se mijenjaju, pa vozači moraju prilagoditi vožnju promjenjljivim uslovima, a u skladu sa saobraćajnim propisima i ograničenjima. Sami odlučuju o brzini preticanju, skretanju, usporavanju, ubrzanju.
Od toga zavisi njihova sigurnost,kao i sigurnost ostalih učesnika u saobraćaju. Prije početka rada dobiju nalog za prevoz tereta, provjeravaju ispravnost vozila i uređaja na vozilu.